Antunova rijeka

Lucija i Marta provode dokono ljetno poslijepodne u igri s lutkama kad ih prekida neobičan posjetitelj. Neobičan dječak zastaje kod ograde i bez pozdrava potom ode dalje prašnjavim putem prema starom koritu rijeke. Djevojčice su radoznale i željne avanture, odluče slijediti ga da vide kamo ide i što će raditi, posebno zato što su ga prepoznale i shatile da se radi o dječaku koji pamti od autizma. Zatječu ga u neobičnoj igri, Antun stoji u suho koritu rijeke i zabacuje nevidljivi ribički štap. Naizgled uzaludno, no kad se uspiju sprijateljiti Antun im pokazuje posve drugačiju stvarno i započinju putovanje rijekom. Priča je istovremeno zabavna, zaigrana, fantastična i edukativna. Potiče dječju maštu i razvija u njima osjećaj za toleranciju i prihvaćanje drugačijih. Bogat tekst opremljen je dojmljivim ilustracijama, djeci pruža izvrstan poticaj na čitanje.