Intelektualac: Čovjek u pitanju

Knjiga Intelektualac, a s podnaslovom Čovjek u pitanju, pisana je kao stanovito istraživanje nastanka i povijesti pojma intelektualac. Taj neolgizam smislio je početkom 19. stoljeća socijalist i utopist Henri Saint–Simon, ali počinje ga se upotrebljavati tek samim krajem toga stoljeća. Dugo zatim traje i otpor njegovoj upotrebi, jer su, na primjer, Francuzi smatrali da je neupotrebljiv, budući da je ta riječ izvedena iz „lošeg francuskog“. Unatoč mnogim i raznim značenjima, pa i sadržajima, intelektualac postaje pojam koji trajno opstaje, a interpretiran je na različite načine. Na primjer, opisan je trima znanstvenim definicijama: „Autonomnost intelektualca ne pripada moći (ideološkoj, političkoj, financijskoj…), nego istini. Idealni intelektualac jest onaj koji hoće i koji se zna upustiti u rizik istine. Angažiranost intelektualca utoliko je značajnija ukoliko je ona za njega riskantnija“. U drugoj polovici 20. stoljeća dolazi, međutim, i do niza raznih problema koji se množe oko pitanja „Čemu još intelektualci?“ U drugome dijelu ove knjige, a nakon analize Matoševih i Krležinih stavova, središnja pitanja na tu temu odnose se na tekst „Deklariramo se kao grupa“ iz 1960. Tu se analizira dvojstvo komunizam/socijalizam, kojim je pojam intelektualac zamijenjen pojmom disident. Ujedno se otvaraju i pitanja u vezi pojma disident i njegovih važnih značenja.