Ova se knjiga sastoji od tri priče, a u prvoj od njih – koja se zove Zagreb – naznačeno je da se radnja zbiva u kolovozu 1972., dakle, otprilike u vrijeme kad je tekst i napisan. Ni ostale dvije novele ne odmiču se od ove ni po vremenu, ni po mjestu radnje. Očito je, dakle, autorovo nastojanje da – pripovijedajući o fantastičnim događajima – zahvati nešto od tadašnje aktualne zbilje. I doista, u svim trima pričama dominiraju strah i tjeskoba, a sve ih natkriljuje nasilje kao oblik ponašanja i društvena konstanta. Koliko je ta atmosfera posljedica političkih lomova toga vremena, danas je teško reći, ali se ne može izbjeći dojam da u tim fabulama prepoznajemo – gotovo s nevjericom – obilježja našega suvremenog života. To je i razlog što se knjiga – nakon gotovo pola stojeća – ponovno objavljuje. Tome treba pridružiti i obnovljeni interes za Vilinske vatrogasce koji se odnedavno javlja u književnoj historiografiji i teoriji.