U Stilinovićevim radovima „možemo iščitati potrebu da dekonstruira smisao, obilježja i vrijednosti socijalističke i postsocijalističke kulture, umjetnosti i društva ili da, kao što je i sam rekao, radi spačke i tako demistificira umjetničko djelo i poziv umjetnika. (…) Doslovnost u izrazu i želja da se ogoli stvarost u stvarnom i prenesenom smislu te njegova želja za slobodom mišljenja i djelovanja dovela ga je naposljetku do toga da je izbrisao sve tragove ideoloških procesa vraćajući se univerzalnom i objektivnoj istini. Na taj je način potvrdio tezu da ne treba ništa izvan teksta, izvan znaka ili poruke bili oni pisani krvlju ili olovkom.

U našem postindustrijskom svijetu, u kojem smo bombardirani preobiljem slika i informacija jedini način da se s time suoči, da se odupre toj moći nad svojim životom, da pruži otpor anarhist Sven Stilinović je pronašao u tome da, dosljedno sebi, jednostavno i uzastupno ponavlja buntovni poklič neću (Neču). Simbol ljudskog dostojanstva i revolta, u duhu svojih art frendova, pretvorio je tako još jednom u umjetnost“. (Jasmina Bavoljak, predgovor monografiji)

Sven Stilinović rođen je 1956. godine. Napustio je Školu primijenjene umjetnosti. Bio je član Grupe šestorice autora od 1975. do 1979. Živio je na Mljetu, u Rijeci i Istri. Njegovi radovi uključuju eksperimentalne filmove, kolaže, fotografije, slike, instalacije, akcije i performanse. Bavi se i uređivanjem interijera i izradom scenografija. Izlaže od 1974. godine na brojnim grupnim i samostalnim izložbama. Trenutačno živi i radi u Zagrebu..