Jedini rimski car koji je ujedno bio i filozof, bez ikakvih namjera da ih učini javnima, Marko Aurelije je iza sebe ostavio Meditacije; iznimnu kolekciju misli i reflekcija o samom sebi i svijetu koji ga je okruživao. U njima se jasno vide napori i unutarnje borbe cara koji pokušava proniknuti u bit samog sebe i svemira u kojem se nalazi. Meditacije su pisane za Aurelijeve vlastite potrebe, vjerojatno ni ne sluteći da stvara jedno od najvećih filozofskih djela svih vremena: zbirku mudrosti koja nadilazi prostor i vrijeme, koja ujedinjuje ljudsko iskustvo u zajedničke napore za poboljšanjem i koja će stoljećima nastaviti inspirirati generacije careva, kraljeva, državnika, mislioca i tragača za istinom.