Antinomije moderne

U radu je riječ o najširem socijalnoontologijskom okviru u kojem se zbivaju procesi tranzicije – o epohi moderne. Moderna je socijalno-povijesni realitet koji bitno nadilazi dimenzije pojedinačnih društava ili njihovih gospodarskih, političkih, kulturnih i drugih sastavnica. Taj realitet suodredjuje narav i sudbinu svega što se zbiva pod njegovom egidom, ali ne treba ga razumjeti kao entitet sui generis nego kao opći strukturacijski okvir i podlogu razvoja cjelokupne zapadne kulture i civilizacije u posljednjih nekoliko stoljeća. Temeljni obrisi epohe moderne ne mogu se potpuno ocrtati bez pomoći filozofije, koja je modernu tematizirala davno prije rodjenja sociologije kao znanosti, pripravljajući opći referentni okvir i važne uporišne točke za sve kasnije pristupe tom fenomenu. Stoga ovaj rad ima dva glavna dijela. Prvi od njih sažimlje ono što je u naraciji o moderni genuino filozofijsko, dakle ono što se ne da doseći sa stajališta znanosti, a u drugom se dijelu, na primjeru dvije recentnije sociološke teorije modernosti, prikazuje kako suvremena sociologija izlazi na kraj s modernošću.