Camino – Kad maska sklizne

Camino – Kad maska sklizne nije klasičan putopis ni ispovjedna proza, nego discipliniran nefikcijski tekst o identitetu nakon javnih uloga. Put je prisutan kao okvir i iskustvo, ali ne preuzima središnje mjesto. Polazeći od Camina, autor gradi narativ koji sustavno odbija emocionalnu eksploataciju i brzu identifikaciju, birajući umjesto toga jezik mjere, etičke odgovornosti i zrelosti. Riječ je o rijetkom osobnom zapisu koji ne proizvodi autentičnost kao učinak, nego joj dopušta da se pojavi kroz suzdržanost. Tekst je namijenjen čitateljima koji u književnosti ne traže potvrdu, nego misaonu preciznost i rizik neugodnih pitanja.

„Ovo nije klasičan putopis ni ispovjedna proza, nego discipliniran nefikcijski tekst o identitetu nakon javnih uloga.“ — prof. dr. sc. Božo Skoko