Divljakuša

Pisan u ich-formi, kao intimna ispovijed, ovaj roman izbrušenom i preciznom naracijom pokazuje kako je zaljubljenost, to stanje prvobitne opčaranosti, daleko od ljubavi, pa čak i sama njena negacija. Radnja je smještena u sedamdesete godine prošlog stoljeća, a glavna junakinja, porijeklom iz osiromašene obitelji − s bolesnim ocem koji ne zarađuje i dominantnom majkom koja zapravo uvijek štiti interese muškaraca - zaljubljuje se u kolegu sa studija,zatravljena njegovom razbarušenošću i umjetničkim senzibilitetom.Ali,ono što je u početku izgledalo idilično,ubrzo se pretvara u moru,a glavna junakinja postaje žrtva jednog beskrupuloznog osobenjaka,kojeg mora materijalno izdržavati i koji,uza sve drugo,često nestaje bez objašnjenja.Da bi ga oslobodila,mora se osloboditi "zatvora" u koji su je strpali obitelj,okolina,tradicija,bajke..Mora podivljati.
Ovaj (anti)ljubavni roman zapravo je priča o ,,životu koji curi kroz prste",o našim životima ,,u kojima nas nema" , a kad napokon shvatimo što nam se dogodilo - život je već prošao.To je priča o ljubavi u doba oskudice i o vremenu bez ljubavi. A stil,glas pripovjedačice - to je svakodnevni jezik,ali ne izmišljeni,lažni,nego sirova istina,nema tu fraza,ali ima razglobljavanja fraza,fraze se razbijaju i dobivaju sasvim novo značenje,pokazuju nam tko smo uistinu...
Pisan dugim,kumulativnim,ali dokraja preciznim rečenicama,s jasno profiliranim likovima i izuzetnim smislom za detalj,roman Divljakuša značajno je djelo naše suvremene proze,djelo koje potresnu dramu tananih međuljudskih odnosa reansformira u vrhunsku jezičnu umjetnost.