Pojedina poetička obilježja koja pripadaju nasljeđu tzv. povijesne avangarde, od narativnih i dramskih postupaka do pjesničkih stilskih rješenja, prisutna su još i danas, manje ili više skrivena, manje ili više kritičarski osviještena, u živom pijesku književnih teorija, autorskih pristupa i koncepcija. Nije nelogično upitati se: zbiva li se u suvremenoj hrvatskoj književnosti išta što već nije bilo ponuđeno, nagoviješteno i dimenzionirano u nastupima pisaca u prvim desetljećima prošloga stoljeća? Tjeskoba, strah, urbanizam, egzistencija, egzaltacija, provokacija, eksperiment, groteska, ironija, karnevalizacija, fantastika, mit, Biblija, simultanizam, montaža, citatnost, konstrukcija, semantičke geste i nizovi, neologizmi, oslobođene riječi, sintaksa krika... pouzdani su deskriptori, ključevi za interpretaciju književnih djela, njihovih oblika i smislova podjednako danas kao i prije osamdesetak godina...