Kapitalizam i smrt

Suvremeni subjekt je atomiziran; kasna, izgarajuća verzija kapitalizma, kulta smrti, je kroz Marxove sisteme alijenacije i etabliranjem konzumerizma kao jedinog vrijednog projekta rastočila smislene veze između ljudi i između čovjeka i njegovih potencijala (jedan od tih potencijala može, naprimjer, biti i sposobnost davanja sebstva u projekte veće od sebstva). Ključni motor konzumerizma i oglašavanja kao njegovog propagandista je bijeg od smrti. Subjekt koji je tako biva usamljen, izoliran i suočen s izborom očajnika – može vrisnuti (uvrede) u bezdan interneta i pogrešno interpretirati ovu psihičku abreakciju kao političku akciju i/ili konzumirati jače. Poput patološkog prejedanja, i konzumerizam kao propaganda sreće dugoročno može pokazati samo da samolijek umrtvljivanja ne funkcionira. Knjiga predlaže da je jedino rješenje ono koje bi se na društvenim mrežama označilo kao cringe – a to povratak čovjeka zajednici i kao političkoj i kao ontološkoj stvarnosti.

Kapitalizam i smrt prokazuje samopomoć kao samoporažavajući žanr: što se više upirete da budete sretni, slijedeći upute iz kapitalističkih katekizama, to je veća vjerojatnost da ćete završiti prazni, jadni i nesretni. Pećanac u ovoj knjizi, suvereno vladajući psihoanalitičkom teorijom, demonstrira da je “sreća” pojedinca moguća isključivo kao rezultat kolektivnog pothvata.
– Ante Jerić