Leksikon utvrda Hrvatske

Leksikonom utvrda Hrvatske – srednji i rani novi vijek prvi se put na jednom mjestu obrađuje korpus srednjovjekovnih i ranorenesansnih utvrda na području Republike Hrvatske, podignutih tijekom srednjega vijeka i razdoblja ranoga novoga vijeka, odnosno od propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva 476. do potpisivanja Žitvanskoga mira 1606. godine. Projektom se pregledno i sustavno hrvatskoj javnosti prezentira velik dio ove vrijedne kulturno-povijesne baštine s ciljem upotpunjavanja znanja o njima.

Iako je u Leksikonu naglasak stavljen na detaljno elaboriranje svakoga obrađenoga kompleksa, s naglašenim historiografskim interpretativnim diskursom, nije zanemarena ni arhitektonska komponenta te se sintetskim presjekom kroz ukupan korpus srednjovjekovne i ranonovovjekovne fortifikacijske baštine Hrvatske upućuje na tipološku raznovrsnost, geostrateške osobitosti odabranih pozicija te regionalne posebitosti hrvatskih srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih utvrda u odnosu na utvrde susjednih prostora, kao i na odnos građevinskih osobitosti utvrda i njihovu rasprostranjenost s društvenim statusom i financijskim mogućnostima njihovih investitora. Leksikon je, radi lakšega snalaženja čitatelja, obogaćen Pojmovnikom fortifikacijskoga graditeljstva i Kazalom osobnih imena.