Lenjin – crveni diktator

Lenjin je na svjetsku pozornicu stupio tijekom “Velikoga rata” kao čovjek sudbine. U gotovo trilerskom obratu prepunom revolucionarnih previranja to doba svjedoči drami pod Lenjinovim vodstvom u pozadini imperijalnog kolapsa, ratnih razaranja, građanskog rata i nametanja boljševičke diktature. U knjizi je dan detaljan Lenjinov portret koji balansira između njegova ljudskog lika i fanatičnog revolucionara koji ne preže od grozomornih djela i “crvenog terora” u ostvarenju svojega utopijskog ideala – marksističkog društva. Lenjin je bio glas obespravljenih i poniženih, ali istodobno i pionir u primjeni masovnog terora. Za njega (iako s nekim ogradama), kao i za njegova nasljednika Staljina, mrtvi su bili tek brojevi. Ljudski život nije značio ništa u usporedbi s dalekim, najvažnijim ciljem – komunizmom. “Naš moral je nov”, rekao je 1918. godine. “Nama je sve dopušteno… Krv? Neka bude krvi… jer samo će nas potpuna i konačna smrt starog svijeta spasiti od povratka starih šakala.” Lenjin je u biti kao mladić i egzilant bio skroman i povučen čovjek koji je volio šetati prirodom, često u trošnom odjelu, nesklon luksuzu i taštini. Međutim, žudio je za moći, uvjeren da je upravo on um buduće komunističke revolucije. Bio je rodonačelnik revolucionarnog Oktobra i kroz borbu s mnoštvom neprijatelja – uglavnom nositelja starog sustava – zamišljajući da stvara idealno društvo nekom višom dijalektikom, stvorio je novo “crveno” carstvo puno terora, cinizma, apatije i straha. Takvog Lenjina možemo pratiti kroz ovu zanimljivu, no ujedno i zastrašujuću knjigu.