Na neljudskoj zemlji

Sovjetski zločin nad tisućama zarobljenih poljskih časnika i vojnika u proljeće 1940. jedno je od najtraumatičnijih poljskih iskustava, ne samo tijekom Drugoga svjetskog rata nego uopće. Uz znanje i izravno odobrenje Staljina i cijele sovjetske političke vrhuške pripadnici tajne policije NKVD-a likvidirali su oko 15 000 zarobljenika iz tri logora: Kozelsk, Starobelsk i Ostaškov. Od zarobljenika smještenih u rujnu 1939. u ta tri logora smrt je izbjeglo samo oko četiri stotine onih koji su bili prebačeni u neke druge logore. Među njima je bio i Józef Czapski, autor ove potresne knjige o potrazi za svojim sudrugovima iz zarobljeništva koju je vodio 1941. – 1942., tijekom stvaranja poljske armije u SSSR-u poznate po imenu njezina zapovjednika, generala Władysława Andersa. Knjiga je nastala iz autorovih bilježaka koje je vodio tijekom rata, skrivajući ih od sovjetskih funkcionara, i naknadnih prisjećanja na te naporne i nesigurne mjesece svoga putovanja po SSSR-u i razgovora s nadležnima, kao i s običnim sovjetskim ljudima te poljskim supatnicima.

Damir Agičić (iz pogovora)

„Kao priča o poslijeratnim vladama koje nastoje zažmiriti na sovjetske ratne zločine i opsežno svjedočanstvo o brutalnosti sovjetskih vlasti, Na neljudskoj zemlji nagoviješta poznatija djela kao što su Solženjicinov Arhipelag Gulag (1974.) i Kolimske priče Varlama Šalamova (1978.). No usporedba Czapskoga sa Solženjicinom i Šalamovim mogla bi njegova potencijalnog čitatelja navesti na krivi trag. Czapski je bio gurnut u novo poglavlje europske povijesti, ali sa sobom je ponio onaj stari dio sebe koji se oblikovao u Parizu. U svojim djelima on vidi svoj svijet koji se silovito mijenja očima esteta, u isti mah pronicljivo i snoliko.“

Boston Review