Običan dan u purgatoriju

Dominantna tema ove knjige je smrt, s udruženim značenjskim poljima koji je nagovješćuju, opisuju, približuju i ističu: raspad tijela, propast svijeta, prolaznost, besmisao, bol, zlo u čovjeku i svijetu u kojem živimo. Ova knjiga upozorava na opasnosti koje prijete čovjeku i čovječanstvu, koje ih nije sasvim svjesno. Iako je fascinacija smrću evidentna, a ton elegičan pa povremeno i pesimističan, cijeli rukopis zapravo vapi za optimizmom, nadom i životom. Stil je raspisan, bogat stilskim figurama i postupcima, od metafora do personifikacija i mnogo drugih figura. Leksik je bujan i erudicijski te spaja poeziju s prirodnim znanostima: kemijom i fizikom, ponešto i s matematikom. Također se spajaju na polju poezije i mehanika s glazbom, anatomija s psihologijom, biologija s astronomijom itd., što taj rukopis čini interdisciplinarnim s obzirom na jezični aspekt.