Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919.

Knjigu sačinjavaju dijelovi opusa hrvatskih slikara, koji su nastali u, izravnom ili posrednom, kontaktu s talijanskim kulturnim krugom u razdoblju od 1872. do 1919. godine. Kao početna granica ovoga istraživanja uzete su 1870-te godine jer označavaju odlazak prve trojice predstavnika hrvatskog slikarstva: Ferdinanda Quiquereza, Izidora Kršnjavoga i Nikole Mašića, s Akademije u Münchenu na putovanje u Italiju prema ruti: Venecija, Rim, Napulj (Capri). Završna 1919. godina označava kraj prvog razdoblja izložbi Proljetnog salona (1916.–1919.), kao prijelazni period koji je omogućio snažniji modernistički zamah ostvaren nakon rata te je označen ispreplitanjima jugendstilskih 'zaostataka' i naznaka avangardnijih pristupa u umjetnosti.