Predsoblje noći

McClurejeva poezija je aktualnija nego ikada, jer je u prvom redu ekološka, što jasno ističu njegovi stihovi, karakterističlno pisani verzalom i u pjesmi centrirani: DA! POSTOJI SAMO JEDNA / POLITIKA A TO / JE BIOLOGIJA. Više nego ičime McClure je obuzet fenomenom života u najširem smislu riječi: životom sisavaca, koji su posebno istaknuta kategorija, i u koju ubraja i ljude, (Umišljam mnoge stvari ali bol je stvarna / koliko i biser i istinita koliko sam ja sisavac.), flore i faune, planeta, neprestanog kruženja tvari, od drevnih šuma do nafte, kruženjem biomase.

McClure je nesumnjivo darvinist, evolucionist, zabrinut zbog svih genocida i velikih izumiranja, posebno antropocenskog koje se odvija, ali i vjernik, pri čemu dušu, sasvim atipično i neočekivano, dodjeljuje i životinjama. Dapače, pita se je li ljudska vrsta sposobna za išta anđeosko! Aktualitet njegovih stihova je toliki, da je, bojim se, pomalo i futuristički, a svakako kritičan prema iscrpljivanju resursa i svega što već ide u paketu uz zahuktali kapitalizam i nejednakost koju proizvodi: DA, NAUČITE STROJEVE / da se odijevaju u zmijsku kožu / i tkanine / proizvedene od nafte i mlijeka / kako bi izvukli / živi dolar (...) Da, živimo u predsoblju noći, a osim što se brzo smračuje, bojimo se da je ovo i gluho doba.

McClurejeva poezija, kao i sve beatno, govori glasno i o tomu.

- Kruno Lokotar