Prostor-vrijeme

Gotovo na samom početku zbirke nalazi se pjesma Obiteljska psiha. Govori ona ne samo o pjesniku i njegovima, nego i o svima nama. Svi smo prošli i prolazimo taj put. Obitelj je naše središte. Ako to zaboravimo, njezin duh čeka da nas opet jednoga dana obdari vječnom ljubavlju. Krenuvši s ovakvim mislima dalje kroz život ili kroz književno stvaranje samo je po sebi razumljivo i da ćemo progovoriti o odrastanju, o suvremenom vremenu, o vjeri, o medijima, o braniteljima, o nama kao ličnostima, te o puno još toga. Osjećamo, naime, da smo bogati, nismo jedinke bačene u negostoljubivi svemir pa što s nama bude. Zbog svega toga ova se zbirka pjesama zaista može čitati, ona nam ima što reći. Na nama je hoćemo li išta uzeti ili ostati kakvi smo i bili.