Šifrirano, biografija

Matićev pjesnički diskurs obiluje književnim i kulturnim citatima, aluzijama i asocijacijama. Duhovna biografija njegova protagonista nosi pečat kraja osamdesetih, ona je u bitnom smislu postmodernistička. On se referira na tekstove, glazbu, slike i artefakte autora poput V. Pope, A. Sidrana, A. Dedića, Ph. Larkina, Parafa, S. Zeca, D. Gojkovića J. Kerouaca, W. Burroughsa, J. Pollocka, G. Ungarettija, J. Brodskog, R. Burnsa, B. Okudžave, S. Jesenjina, M. Formana, D. Mlinareca te ističe da pripada generaciji koja je „tražila kvorum u Quorumu”. Najposlije krležijanskim stilom ispisuje i Krleži posvećuje poematičan tekst „Vučitelu”.

„Umjesto buke na raspolaganju mu stoji poetski jezik sa svojim raznolikim retoričkim arsenalom i brojnim oblicima kriptiranja. Đorđe Matić najčešće se oslanja na asocijacije i sjećanja na bolju prošlost pomoću kojih – polako pripaljujući prošvercanu Drinu bez filtera – pristupa izradi ‘kartografije izgubljenog svijeta’. U njegovoj drvenoj ladici, svojevrsnoj staretinarnici, nalazi se ‘čitavo sazviježđe’ – zvijezda petokraka, Zvijezda Malog princa, zvijezda Danica; iz te ladice iskaču Štulićevi stihovi, Laibach, datumi koji su se nekoć raskošno praznovali (25. svibnja – 29. studenoga).” – Krešimir Bagić

„Đorđe Matić nije puki svjedok vlastite gorke sudbine, plačljivi sentimentalni zapisivač naivnih stihova o preboljenim teškoćama, nego je vrlo istančani autor eruditske orijentacije, koji svoju doživljajnu sferu filtrira kroz univerzalnu optiku, a svoj govor kalemi i dograđuje na slojevite tradicije vrlo raznolikih korijena.” – Tonko Maroević