Vukovi iz šume vječnosti

Nakon odsluženja vojnoga roka (1986.) devetnaestogodišnji Syvert vraća se kući majci i bratu. Nastoji se ponovno uklopiti u civilni život pa trenira nogomet, izlazi s vršnjacima, zanima se za djevojke. Jednoga jutra, nakon što je u noći sanjao oca koji je nekoliko godina prije poginuo u prometnoj nesreći, osjeti da je brak njegovih roditelja bio u raspadu, na kraju. U podrumu pronalazi očeve stvari i kutiju s pismima na ćirilici pristiglih iz Rusije. Kada uspije pronaći prevoditelja s ruskoga, koji mu prevede pisma, shvaća da su to pisma žene koju je njegov otac volio i zbog koje je namjeravao napustiti obitelj. Teško bolesna majka odlazi u bolnicu, Syvert se zapošljava, vodi brigu o mlađemu bratu Joaru i piše pismo ženi u Rusiju.

Putin je već na vlasti, biologinja s Moskovskog sveučilišta, Alevtina, odlazi sa sinom u rodni gradić kako bi organizirala proslavu osamdesetog rođendana svojega poočima, umirovljena glazbenika kojemu je nježno privržena. Nekoliko dana okrenuta sebi, suočena sa svojim životom, promišlja o tome kako je od nadarene, znatiželjne i ambiciozne znanstvenice postala srednjestrujaška sveučilišna profesorica. Zainteresira se i za priču o pokojnoj majci i svojem biološkom ocu. Doznaje da je i on već godinama mrtav, ali i da ima dva polubrata u Norveškoj.

Vukovi iz šume vječnosti veličanstvena je saga o ljudskim odnosima, kulturnom i znanstvenom naslijeđu, o ljudskim ograničenjima i mogućnostima te sudbinskoj povezanosti s prirodom. Na mnoštvo esencijalnih pitanja, koja Knausgard postavlja, odgovora je malo.