Zaštićene vrste

U knjizi Zaštićene vrste Helena Peričić Herenda okupila je niz raznovrsnih kratkih realističnih priča povezanih interesom za ranjive, osamljene ili nesretne likove, koji zbog vlastitih moralnih odabira trpe neku vrstu društvene nepravde ili osobnoga razočaranja. Sjetan ugođaj i atmosfera poraza obavijaju autoričine „isječke iz stvarnosti“ u kojima se ipak s vremena na vrijeme događaju manje pobjede ili kratkotrajne radosti.

Posebno mjesto u knjizi zauzima duža pripovijetka „Trogirska priča o bezimenoj“ u kojoj je autorica, pošavši od donedavno nepoznate tragedije Trogirski vojvoda ruskoga književnika Dmitrija Vasiljeviča Averkijeva iz 19. stoljeća, napisane na temelju priče iz dalmatinske predaje, ispisala domišljatu fikcionalnu priču o ljubavnom životu njezina autora, koju „s onu stranu groba“ pripovijeda njegova udovica. Zaodjenuta u ruho profinjene proze melankoličnoga tona ova povijesna pripovijest evocira minuli svijet staroga Trogira i čežnju za idealnim, nemogućim ljubavima.