Šutnja

Iz knjige:

Obožavao je praskozorja na rijeci. Na drugoj obali Osijek je još spavao. Zastao je na sredini Pješačkog mosta, na njegovoj najvišoj točki i zadivljeno pogledao nizvodno, prema istoku. Drava je imala boju živog srebra. Nategnuta i bez bora, glatka poput lica djevojčice, voda je klizila bešumno i lijeno. Činilo se kao da stoji. Nigdje čamca ni brodića, čak ni lahora koji se vječno šulja uz rijeku mreškajući joj površinu. Stajao je tako, opčaran, kao da prizor vidi prvi put. Cvrkut ptica iz malenog obližnjeg šumarka nadjačavao je škripu prvog jutarnjeg tramvaja s druge obale. Sjeo je na bicikl i spustio se niz blagi nagib mosta. Dugo šetalište od Zoološkog vrta do Željezničkog mosta bilo je posve prazno. Džogeri i šetači pasa dolaze kasnije. Uživajući u jutru koje se rađalo, polagano je okretao pedale. Promatrao je dva para divljih pataka kako se brčkaju po plićaku. Bio je zadrti ljubitelj prirode i uvijek bi osjećao neku vrst pobune i bijesa gledajući hrpe otpada uz klupe, tragove mladenačkih noćnih provoda. I jutros je bilo isto: odbačene limenke piva, papirnata ambalaža McDonald’sovih hamburgera, krhotine razbijenih boca u kojima je bilo vino, poneki prezervativ i prazne kutije cigareta s bezbroj opušaka uokolo. Ali nije dopustio da mu taj nemar mladosti pokvari uživanje.