Ako oči nisu mrtve

Sjeti se, zašto nisi postavio sva pitanja, a mogao si. Sjeti se želja od kojih si odustao, jer si divljima dopuštao da govore u tvoje ime. Pristao si pognute glave. Sjeti se, jesi li sebe zamišljao kako ležiš u otvorenom lijesu kada si bio prevaren ili razočaran. Je li te možda netko upitao: Kako se osječaš? Naravno da nije, ali tada si mislio, sutra će. I te ti je sutra postalo jasno da te nikada neće upitati. Preživio si. Sjeti se pjesama koje si napisao drhtavom rukom. Unjima je ipak tinjala ljubav prema bezbožnima i lažnima. Sjeti se svih putovanja u snovima. Tada si mogao smijati se, jer si živio oslobođen grijeha tjelesnosti. Požuda te nije omamila,a prkosu si prkosio dušom. Bio si bogat čovječe. I nisu ti trebale suze dok nisi zaglavio. A zaglavljeni ostaju bez glave. Sjeti se kako si zdušno dijelio kritike, nedovoljno upućen u njihovu istinu. Bio si kažnjen, čovječe. Tvoj dlan je na obrazu, nije tuđi.