Buka vremena

Svibanj je 1937. Muškarac u ranim tridesetima stoji ispred dizala u jednom lenjingradskom stambenom bloku. Bdije tako noćima i čeka da ga Staljinova tajna policija odvede u Veliku Kuću. Nitko od poznatih i utjecajnih osoba koje je poznavao više mu nisu mogli pomoći. A neki od njih bili su i sami odvedeni u Veliku Kuću i nisu se nikada vratili. Čovjek koji čeka pred dizalom je Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič, krhki i neurotični glzbenik koji se našao u političkoj nemilosti zbog svoje glazbe koja nije bila dovoljno melodična za narodne mase, a umjetnost, kako reče Lenjin, pripada narodu. Doduše, on je od samih početaka bio slavljen kao glazbeni genij, no pada u nemilost nakon što je njegova opera "Lady Macbeth Mcenskog okruga" usprkos prvotnim pohvalama odjednom zabranjena i prozvana "formalističkom". Serija kritičkih članaka objavljenih u "Pravdi" i nesretna sudbina bliskih mu ljudi natjerali su plahog skladatelja da pomisli kako će ga vlasti sigurno odvesti u Veliku Kuću iz koje se mnogi nisu vratili.