Romkinja Vrana, pripovjedačica, uvodi nas in medias res u magičan, šarolik, „vašarski“ romski svijet: njezin cimer Ferdy umjesto isplate novca koji je pozajmio poznaniku dobiva njegovu mladu kćer Sabinu, da živi s njim i pomaže mu na štandu na buvljaku. Spletom okolnosti, Ferdy je prisiljen namijeniti Sabini drukčiju sudbinu – koja se njoj baš nimalo ne sviđa. Bježeći od života koji ju straši i zgraža, Sabina upoznaje slijepog svirača Karolka i zajedno kreću u pustolovinu koja pokrene čitav niz ekscentričnih događaja…

Riječ je o romanu žanrovske fluidnosti, veoma labilnih granica. Pred nama je čas roman s krimi-elementima, a čas opet ljubavna priča i uzbudljivi roman ceste. Bajkoviti se ljubavni prizori glatko smjenjuju s turobnim i hladnim slikama kriminalnog miljea nakrcanog ubojstvima, seksualnim podvođenjem i prevarama. I upravo na kontrastu veselih scena s otužnim prizorima ljudskih sudbina autor gradi nijansama bogatu sliku temperamentnih Roma sa svom njihovom radošću i brigama koje ih tište. Vit’o Staviarsky zaslužuje pohvale za živost na jezičnoj ravni jer uz standardni, koristi i romski jezik te iskrivljeni slovački. Autor je potpuno zasluženo pobjednik “Anasoft” nagrade 2013. jer su Crne cipele dojmljiva i dinamična satira u kojoj se pred našim očima otvara sva tragikomičnost jednog udaljenog svemira koji nam je sasvim blizu.

„Staviarsky u svojoj najnovijoj knjizi Crne cipele ostaje vjeran svemu na što je čitatelj kod njega naviknut: opet ne nedostaje živopisnih karaktera likova, dinamične radnje pune neočekivanih obrata i tragikomičnih situacija. Kontrast veselih prizora i privatnih tragedija, širok spektar emocija, od strasti, mržnje do naivne zaljubljenosti – sve to u obradi Staviarskog sačinjava simpatičnu sliku temperamentnog romskog naroda, s njegovim radostima i brigama…“
Veronika Svoradová, Knižná revue

„Viťo Staviarsky ne poseže za jeftinom egzotikom romskih naselja, niti ukazuje na njihovu tešku socijalnu situaciju. Ne zanimaju ga stereotipi ili intelektualna razmatranja o životu Roma. Svijet vidi njihovim očima i za nas ga opisuje njihovim jezikom. Iz toga proizlazi dramatičnost sa svime što ona nosi, ispripovijedana sjajnim, jednostavnim jezikom. Ondje nalazimo ljubav, glupost, napetost, radost…“ 
Juraj Kušnierik