Događaji u neposrednoj irealnosti

Predmeti i prostori u romanu Događaji u neposrednoj irealnosti u junaka izazivaju „krize“, iznenadan prodor metafizičkog u svakodnevicu, koji je posljedicom tanke, propusne opne između zbilje i irealnosti.

Krize koje se poput zagonetnih procijepa otvaraju u teksturi romana, otvarajući prostor gustim opisima, imaginacijama i fantomima, otkrivaju trijeznog pripovjedača, matematičara, koji se u času kad se junak u njih sunovraćuje, zadržavajući prvo lice, podvaja i disciplinirano vodi rečenicu po kirurški usječenoj narativnoj liniji. Događaje u neposrednoj irealnosti kritika isprva nije prepoznala kao „roman“, već su mu nadijevali različite žanrovske atribute.

Roman ne slijedi ni jedno tradicionalno romaneskno pravilo: tekst se otvara golemim uvodom, zaplet je odgođen do kraja, izigran je kronološki poredak epizoda, a događaji se asocijativno nižu.

iz pogovora Ane Brnardić Oproiu