Grad je bio meta: bolnica, dom umirovljenika...

Zbornik radova Grad je bio meta: bolnica, Dom umirovljenika ... (Zagreb, 2008.) govori o agresiji Srbije, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih snaga na RH te srpskoj okupaciji Vukovara 1991. godine. Nakon kratkog pregleda procesa raspada Jugoslavije i bitke za Vukovar, Zbornik sadrži memoarsko gradivo o radu vukovarske bolnice i Doma umirovljenika tijekom opsade. Priča o bolnici napisana je nakon što su djelatnici ratne bolnice uložili ogroman napor da se prisjete svakodnevice u bolnici od kolovoza 1991. do okupacije Vukovara, a dnevnik ravnateljice Doma umirovljenika Anice Marić autentičan je, jer ga je ona uspjela iznijeti u konvoju prognanika, sakrivši ga ispod odjeće. Zbornik je "uokviren" pričama Siniše Glavaševića, čija je simbolika i poruka iznimna: na početku je "Priča o ljubavi" - o ponosnim ljudima koji su dočekivali vukovarske ratne zore na hrvatskim barikadama, a na kraju "Priča o gradu" - kojom autor, usprkos tome što je svakodnevno svjedočio o pogibiji sugrađana, zločinima nad njima i razaranju svoga grada, te usprkos tome što se nesretan kraj obrane nazirao, poziva na prkos i optimizam. U Zborniku su i podaci o ubijenima na Ovčari te priče koje šalju nedvosmislenu poruku o ljudima koji su branili Vukovar i obranili Hrvatsku; kvaliteta, iznimno domoljublje i junaštvo vukovarskih branitelja sažeti su u rečenici novinarke ratnoga radija Vukovar Alenke Mirković: Isuse bože kakvi ljudi ovdje ginu! Jednako tako, ogorčenost obitelji žrtava neobjektivnim prikazom događaja iz Domovinskog rata sažeta je kroz vapaj Vukovarke, čiji su sin i suprug poginuli u obrani svoga doma u Vukovaru: Vukovar nas ne boli sve jednako, i ne može i ne mora! Ali tko smije prešutjeti istinu?