Julije Knifer: Papiri - mjera slobode

 "Knifer je doista pisao, ili možda preciznije rečeno, prakticirao izvedbu dnevnika od sredine 1950-ih: “Bilježnice sam počeo ispunjavati 1955. godine. Imao sam u rukama dnevnik Andréa Gidea koji mi je posudio Kušan. Zaista me privukao. Ja sam svoj dnevnik nazvao antidnevnikom, u Francuskoj sam ga nazvao Journal Banal.” Znakovit je glagol kojim Knifer označuje postupak izvedbe dnevničkog teksta –  ne kaže da je ispisivao bilježnice, on ih je ispunjavao. Što znači ispuniti? I može li se postupak ispunjavanja bilježnice shvatiti analognim zasićivanju crnog polja što Knifer čini crtajući na papiru grafitnom olovkom sve dok iz duboke crne ne počne isijavati svjetlost? I njegovim je grafitnim crtežima imanentna svojevrsna dnevnička komponenta budući da ih on precizno datira ispisujući u podnožju meandra sve vremenske raspone u kojima je bez prekida trajao crtački čin utiskivanja traga. Oprisutnjenje. Neke od (anti)dnevničkih bilježnica ispunio je gustim ispisom riječi pisaljkama u boji gdje su na pojedinim stranicama raznobojna tekstualna polja konfigurirana tako da asociraju mogući oblik meandra, ali ne i ritam tog meandra koji Knifer u Zapisima objavljenim 1983. verbalizira u terminima monotonije. " 

Leonida Kovač, iz teksta kataloga