Kod izrade nastavih kurikuluma potrebno je polaziti od pravih potreba prakse, a to je moguće samo ukoliko se u njegovo donošenje uključuju i učitelji kao njegovi sukreatori. Stoga su glavni sudionici istraživanja, koje je prikazano u ovom radu, upravo razredni učitelji. U istraživanje su bili uključeni učitelji s područja Osječko-baranjske županije. Namjera je bila utvrditi koja su bitna obilježja nastave glazbene kulture, kako učitelji procjenjuju vlastite kompetencije za poučavanje glazbe te kakve su mogućnosti za unapređenje glazbene nastave na primarnom stupnju obrazovanja. Za prikupljanje podataka korišteni su postupci anketiranja, intervjuiranja i opažanja, a za obradu i analizu podataka kvalitativna i kvantitativna analiza. Istraživanjem se došlo do saznanja da učitelji nemaju podjednako razvijene kompetencije za sva nastavna područja u nastavi glazbe. Kompetencije za pojedina područja posebno se razlikuju kod onih učitelja čije je glazbeno obrazovanje (formalno ili neformalno) bilo znatno kraćega trajanja, zatim kod učitelja s višom stručnom spremom te kod starijih učitelja. Za neke aktivnosti učitelji se ne osjećaju dovoljno kompetentnima ili nemaju osigurane materijalne uvjete za njihovo provođenje. Učitelji navode da su najkompetentniji za vođenje pjevanja i slušanja glazbe. Tim aktivnostima posvećuju najviše pažnje i smatraju ih najvažnijima. Učitelji smatraju da nemaju jednako dobre kompetencije za sviranje i glazbeno stvaralaštvo. To osobito ističu stariji učitelji i učitelji s višom stručnom spremom pa oni sviranje i glazbeno stvaralaštvo provode još rjeđe nego mlađi učitelji i učitelji s visokom stručnom spremom. Osim nedostatnih kompetencija učitelja za provođenje pojedinih glazbenih aktivnosti, velik problem u vođenju nastave glazbe na primarnom stupnju je i nesigurnost velike većine učitelja u sviranju, prevelik udio neglazbenih aktivnosti u odnosu na glazbene te neopremljenost učionica potrebnim glazbenim instrumentima i uređajima za reprodukciju. Kurikulum glazbene kulture treba postaviti na realnim osnovama. To znači da, s jedne strane, treba uvažavati potrebe djeteta i potrebe društva, a s druge, učiteljske kompetencije. Stoga je opravdano što je nastava glazbene kulture postavljena prema principima otvorenoga kurikuluma. To znači da je učitelj njegov sukreator. Uz obvezni nastavni sadržaj (slušanje i upoznavanje glazbe), ostale sadržaje i aktivnosti učitelj bira i izvodi samostalno prema svojim sklonostima i u skladu s interesima učenika. Očekuje se da bi znanstveni doprinos ovoga rada mogao biti u znanstvenom objašnjenju povezanosti učiteljskih kompetencija za poučavanje glazbe i mogućnosti učiteljica i učitelja da udovolje očekivanjima koje pred njih postavlja nacionalni kurikulum. Na osnovi dobivenih rezultata mogle bi se planirati promjene u kurikulumima pripremanja učitelja primarnoga obrazovanja za ostvarivanje očekivanih ishoda učenja i kompetencija za vođenje nastave glazbene kulture te poduzimati akcije usmjerene na poboljšanje njezine kvalitete u primarnom obrazovanju.