Memoari jedne trenerice

Iz recenzije...
Ona je ispričala svoju priču. Posve osobnu, svoju, začudnu...Pitkim, jasnim, iskrenim rečenicama prostrujila je svojim životom. Pripovijeda nam, listajući album sjećanja, nižući slike svakodnevice pune emocija.

I ubrzo postajemo dijelom njezina djetinjstva, mladosti, oslikanih slikama Njezina grada kasnih sedamdesetih, osamdesetih, rata i poraća. Sjedimo u sjeni vinove loze i osjećamo miris jeseni slavonskih vrtova, dodirujemo klupe osječkih parkova, šetamo Korzom, uranjamo u Dravu. Postajemo bliski, ne samo čitatelji, postajemo dijelom priče, prepoznajemo svoja djetinjstva, šetnje, strahove, nesreće, prepoznajemo i osjećamo svaku tugu, blisku, žensku, suze, nepravde. Pred nama nestaju slova i uronjeni u osječku svakodnevicu, sjedeći jedna nasuprot druge...slušamo. A rečenice se nižu, britke, kratke, presijeca ih bijes zbog nepravde, povik...