Errico Malatesta (1853. - 1932.) rođen je u obitelji zemljoposjednika u Santa Maria Capua Vetere, tada u Kraljevini dviju Sicilija. Već kao adolescent postaje
politički aktivan, isprva kao republikanac. Prvi put je uhapšen sa četrnaest godina, a 1871. se pridružuje Prvoj internacionali unutar koje se povezuje s
anarhističkom frakcijom. Kao vješti govornik i agitator, sudjeluje u organiziranju anarhističkih grupa u Italiji, Rumunjskoj, Španjolskoj, Egiptu,
Argentini, SAD-u, Engleskoj i drugdje. Zbog svojih je ideja i djelovanja proveo dvanaest godina u zatvoru, tri puta je osuđen na smrt i oko trideset pet godina je
proveo u egzilu. Godine 1919., nakon dugoga egzila u Londonu, ilegalno se vraća u Italiju i osniva dnevne anarhističke novine Umanità Nova (Novo
čovječanstvo) koje će prestati izlaziti 1922. zbog fašističke represije. Zajedno s Luigijem Fabrijem 1924. osniva dvotjednik Pensiero e Volontà (Misao i volja)
koji izlazi do 1926. kada režim zabranjuje svu nezavisnu štampu. Posljednjih pet godina života provodi u kućnom pritvoru.
Ova knjiga je prvi izbor tekstova Errica Malateste na hrvatskom jeziku.
Odabrani su tekstovi koji su nastali između 1884. i 1930. godine.