Prešućeni jezik

Kombinirajući lirsku istančanost sa snažnim psihološkim uvidima, raskošne unutarnje monologe sa senzualnim opisima, fantastiku s otočnom svakodnevicom, Tomica Šćavina ovim je romanom stvorila dalmatinski oblik magičnog realizma. Tri junakinje s čudesnim talentima – Prevoditeljica kiše, Šutiteljica i Skladateljica – žive u trima različitim vremenima na istome otoku, Prviću. Sa svojim bogatim, poetičnim i začudnim unutarnjim svjetovima, junakinje se stvaralački izdižu iznad patrijarhalnih društvenih reljefa, koristeći sve raspoložive alate u potrazi za vlastitim glasom, tijelom i identitetom – mistiku, umjetnost, seksualnost. Prešućeni jezik je jezik ženske snage koja niče iz pepela. Tomica Šćavina izgovara ono zabranjeno, snažno trese okove religijskih dogmi i vraća ženama pravo na svu raskoš njihovih unutarnjih života nošenu dugo zatiranim ženskim libidom. To radi na izrazito poetičan način, pišući nama, čitateljicama i čitateljima, buletine – rukom pisane poruke koje su se nekada, dok pošta nije bila tako razvijena, prenosile iz ruke u ruku sve do primatelja poruke. Kako ćemo buletine čitati pitanje je osjetljivosti i prijemčivosti našeg uha, naše otvorenosti prema nečujnome.