PSIHOLOGIJA U MENADŽMENTU

Organizacije su danas izložene izuzetno turbulentnom, ekspanzirajućem i promjenjivom okruženju, punom neizvjesnosti. Sve do nedavno, menadžment je imao ključnu ulogu da kroz identifikaciju okruženja iznađe najbolja rješenja, puteve i strategije, kako bi se ostvarili postavljeni strateški ciljevi i zadaci, misija i vizija organizacija. Hoće li menadžment kakav sada poznajemo moći i dalje to sve pratiti? Do jučer su jedino psiholozi u razvijenom svijetu bili pozvani da ponude zadovoljavajuće odgovore na sve ono što se nalazilo skriveno u nutrini zaposlenih, a što je na neki način bilo smetnja učinkovitijem vođenju organizacija. I ubuduće će to oni morati činiti, jer su za to kompetentni svojim zvanjem i znanjem.  No, ta njihova učinkovitost će značajno ovisiti o drugim konstruktivnim sadržajima koje mogu i trebaju dati menadžeri. Uz podršku psiholozima sa svojim osnovnim stečenim novim znanjima, menadžeri će sve više preuzimati i tu novu ulogu u organizacijama: da budu sukreatori ciljanih oblika organizacijskog ponašanja i u njemu usmjeravanja ljudskih resursa. Oni će morati biti treneri, (ko) terapeuti i arhitekti jednog sasvim novog pristupa ljudskim resursima, a da bi ove uloge mogli učinkovito obnašati morati će učiti psihologiju.

Ova knjiga je udžbenik namijenjen prvenstveno studentima na svim dodiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima poslovne ekonomije koji izučavaju kolegije iz ljudskih resursa, organizacijskog ponašanja i svih drugih sastavnica studijskih programa menadžmenta. Namijenjena je i menadžerima u poslovnom sektoru i izvan njega kao svakodnevni, praktični priručnik. Cilj ove knjige nije da bude priručnikom koji će od menadžera učiniti psihologe. To niti je potrebno, niti je realno očekivati. Menadžeri trebaju i u budućnosti ostati menadžeri od kojih će se zahtijevati veća znanja i vještine, osobito ona koja su izvan sadašnjih, standardnih okvira usko shvaćenog menadžmenta. To su brojna znanja i vještine iz različitih multidisciplinarnih područja, od kojih ona iz psihologije imaju visoko rangirano, smatramo primarno značenje. Menadžeri ne trebaju, ne mogu i ne smiju biti psiholozi, niti ulaziti dublje u to područje. Oni moraju učiniti radikalan zaokret u stjecanju znanja i vještina koje su im potrebne u učinkovitijem upravljanju ljudskim i organizacijskim resursima. Vjerujemo da će ova knjiga svojim sadržajem nadomjestiti barem jedan mali dio tih elementarno potrebnih, novih znanja menadžerima.