Rukopis svijeta - izabrane pjesme

Ovo izdanje izabranih pjesama Silvija Strahimira Kranjčevića priredio je Tomislav Brlek, i dobrodošao je to podsjetnik na autora koji je već u svome prvijencu, zbirci "Bugarkinje" (1885.) uglavnom izbjegao zamkama isprazne deklarativnosti, prigodničarstva i naivne fraze, a pjesničko je iskustvo svojih prethodnika uklopio u vlastitu projekciju domoljubne lirike.

Socijalnom vizurom svojih prvih pjesničkih istupa te spremnošću pjesničkog subjekta da na sebe preuzme križ svoga naroda i da mu otvori puteve spasenja (poeta vates), Kranjčević je uzdrmao tradicionalni romantičarski idiom hrvatskoga domoljubnoga pjesništva. U idućim zbirkama, u "Izabranim pjesmama" (1898.), a napose "Trzajima" (1902.) i "Pjesmama" (1908.), on više nije zaokupljen temom porobljene domovine i tiranije nad njom, jer se njegov pjesnički interes znatno obogaćuje i proširuje do razine ključnih egzistencijalnih pitanja njegova doba, čovjeka i društva uopće (odnos pojedinac-vlast, odgovornost vođe, besmisao tiranije, problem nemorala i hipokrizije, pitanje socijalne pravde, tajna čovjeka i prirode, itd.).

Postupno, narav se pjesničkoga subjekta mijenja, njegov aktivizam slabi, a zbog sumnje i rezignacije zaoštrava se dotad odmjereni dijaloški odnos s Bogom i prelazi u otvoreni antagonizam. Bitna je odrednica njegove lirike i njezin ironijsko-satirični karakter kojom Kranjčević nastavlja tradiciju starčevićansko-kovačićevske paradigme, a svojim ukupnim djelom najavio je modernističku lirsku tradiciju od Matoša do Šopa.