Vlast i pravopis

Krešimir Mićanović u knjizi Vlast i pravopis prikazuje povijest hrvatskog pravopisa od sredine 19. stoljeća do konca 1990. godine te jezičnopolitičke okolnosti u kojima pravopisna knjiga intervencijom vlasti dobiva status službenog pravopisa.

Intrigantno i vješto napisana, knjiga Vlast i pravopis donosi brojne nove poglede o tome kako su tekli procesi oblikovanja hrvatskih pravopisnih normi te pokazuje često složen i zamršen odnos politike i filologije. Od propisivanja „fonetičkog pravopisa“ oko 1880. do osnutka Pravopisne komisije koja je trebala provesti pravopisnu unifikaciju u međuratnom razdoblju, od pravopisnih prijepora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj do Novosadskog dogovora i zabrane Hrvatskoga pravopisa iz 1971, povijest pravopisnoga normiranja u hrvatskom se primjeru pokazuje kao prvorazredan politički triler.

Pravopisna problematika nedvojbeno nosi identitetske i političke naboje. U hrvatskom slučaju ti su naboji ojačani svime što je hrvatski jezik kao izraz hrvatske kulture prolazio kroz neobično složene povijesne okolnosti, a najvažnija je među njima odnos prema srpskom jeziku. Pravopis je često bio najvidljivija i najužarenija slika borbe kojom se dokazivala ili nijekala hrvatska jezična posebnost. Knjiga Krešimira Mićanovića to precizno pokazuje.